Tebi...
Mlada duso mojih snova, i danas i sutra i sve dok disem ispod plavog neba, sve zore i tamne noci pripadaju tebi.
Neka leptiri nase srece grle tvoje tijelo, dusu i misli.
Ucine da samoca zauvjek zaluta u lavirintu izgubljenih, i nestane sa pupoljka mladosti.
Ranjive staze nasih nevinih ociju, tek rodjenih andjela djece, bice pocetak nase vjecnosti ispod tvoga krila ljubavi.
Neke greske neka ne opravdavaju tugu koja ne sme gledati srce ispunjeno nadom, zivotom...
Zivotom koji luta niz krivudavu dugu vjere, topline i tvojih tamnih dijamanata prosivenih u svakom pogledu.
Zivotom koji veze tebe i mene negde daleko van ovih svjetova koji piju hrabrost sa izvora ljubomore i smrti.
Mlada duso mojih snova…
Danas i sutra, i sve dok disemo ispod istog neba, nijedna zvijezda okupana prasinom sumnji nece dotaći bijelu haljinu vjere i naseg dodira.