Since u've been gone...

Nekad su tako bespomocne, te rijeci, nekada tako prazne, tako beznadezne...
Kada ih izgovaram, djeluju tako strane, kao da ih ne razumijes...
Kada ti kazem da te cuvam, da te cuvam od mracnih i hladnih noci, kada te cuvam od kandzi koje grabe za tobom, od mraka koji vapi i sjenama koje se pruzaju, samo da te dotaknu, da te povuku...

NEDAM TE!

Nekada nije dovoljno sklopiti oci i osluhnuti tisinu i ocekivati lik i moj glas koji ti govori da sam tu, da te pazim, da te privucem, prigrlim, da te stitim...
Da se naslonis na moje rame i da tvoja dusa nadje mir ...
Ne, nekada to nije dovoljno...
Znam...
Iako se borimo iz dana u dan pobjediti tu laznu prazninu, prazninu koja je tako okrutna ali uprkos svemu, vidis me u njoj, praznina puna mojih misli, praznina puna mojih suza i moga smijeha, kao da odjekuje u sobi, u mraku, u tvojoj tami, u tami bez mene...
Andjele, otvori svoje srce, naci ces me!
Naci ces moje bice koje dise u tebi, koje dise za tebe.
Naci ces moje oci koje ti osvjetljuju put, put koji je potreban da predjemo dok ne stignemo do zeljenog cilja.
Otvori, andjele, svoje srce i vidi moje, tu kraj tvog.
Osjeti toplinu, iskrenu i neiskvarenu, toplinu koja unistava sve hladno, okrutno...
Vidi, andjele, moje suze koje klize...
Stojim na rubu sirom otvorenih ruku i licem okrenuta prema mraku, stojim i nedam kandzama zla da te dotaknu, kandzama sumnje da te opkole…
NEDAM TE!

Ti si bio taj koji me je digao iz pepela...
Moja dusa je u tvojim rukama...

Ja cu da im okrenem lice, lice bez straha, lice sa snagom, snagom da im kazem:
NE, NEDAM TE!!!